Belišćanski planinari na planinama Hrvatskog zagorja

Objavljeno: 01. 8. 2017.

Protekli vikend 28. do 30. 7. 2017.g. planinari Belišća boravili su na najljepšim planinama Hrvatskog zagorja: Ivanščica, Strahinjčica i Ravna gora.

Prvi dan

U 7 sati ujutro grupa od 8 planinara s vozačem krenula je u pravcu Hrvatskog zagorja. Za prvi dan planiran je pohod na Ivanščicu. To je najveća i najviša planina ovog područja. Duga je 27 km, a najšira je 9 km na dijelu našeg cilja pravac Belec-Ivanec. Kako smo se približavali ovoj planini pred nama su se prostirali prelijepi zeleni i šumoviti brežuljci koji su se kao valovi povećavali i prerasli u veliku planinu.  Kao i u pjesmama opjevano Zagorje je zaista lijepo i zeleno. Lijepe kuće, uređene okućnice i bujno zelenilo na sve strane. Iznad lijepog gradića Ivanca digli smo se do jednog od izvora Žgano vino, gdje je bio početak staze prema najvišem vrhu Hrvatskog zagorja –Ivanščica 106l m.

S obzirom na jako sunce i sparinu kretali smo se strmom stazom ne mareći za predviđeno vrijeme uspona-upisano na markaciji. Uz stazu smo nailazili na klupice, panjeve i gotovo na svim odmarali i uživali u ljepotama ove planine.  Hladni izvori su poslužili za osvježenje. Uz ostalo šumsko cvijećei raslinje isticali su se lijepi i nježni cvjetovi ciklama. U 15,30 sati stižemo do planinarskog doma „Pasarićeva kuća“. Tu je i vrh, te  piramida na koju se penjemo i odakle  se pružaju široki vidici na Medvednicu, Zagorje , samoborsko gorje,  Međimurje i na planine Slovnije u Alpama.

Kako je troje iz ekipe prvi put savladalo visinu od preko 1000 m, pristupamo šaljivom obredu planinarskog krštenja i sve bilježimo fotografskim aparatom uz šale i smijeh. Prilikom našeg pohoda primjetili smo puno posjetiteja ove planine, a naročito mladih iz obližnjih mjesta. U ovom lijepo uređenom domu objedujemo, družimo se i noćimo.

Drugi dan

Nakon doručka spuštamo se istom stazom do izvora Žgano vino, gdje nastavljamo put vozilom prema Krapini. Tu posjećujemo Muzej krapinskih neandertalaca koji je otvoren 2010.g.

Ovdje se na specifičan način prezentira najpoznatije svjetsko nalazište neandertalaca, koji su prije 125 tisuća godina bili stanovnici ovog kraja. Kao vremeplov kroz povijest Svemira, Zemlje, čovjeka sve do danas s naglaskom na neandertalca su prikazani eksponati, ali i kao priča u filmu. Lokalitet Hušnjakovo u Krapini svijetu je predstavio hrvatski paleontolog, arheolog i geolog Dragutin Gorjanović Kramberger. Gotovo dva sata smo proveli na ovom lokalitetu i zadivljeni impozantnim građevinskim objektom i svim što smo vidjeli.

Sada slijedi nastavak plana – planina Strahinjčica, čija se stijena nalazi i iznad ovog lokaliteta, a naš cilj je sjeverni greben i vrh Sušec 846 m. Vozilom dolazimo do početne točke na stazi Žutnica (željeznička postaja). Vozač makadam cestom odlazi do pl. doma, a mi krećemo prema cilju praćeni jakim zrakama sunca i uz sparinu. Ovo je planina duga 21 km i od Ivanščice ju dijeli klanac Očura.  Nema izrazitih visokih vrhova, šumovita je kao i ostale planine Hrvatskog Zagorja, no poznata je po bogatoj flori s oko 1000 vrsta. Oko sat vremena kretali smo se asfaltom i makadamom, a onda ulazimo u šumu gdje iznad nas na stazi vise grane pune crveih plodova drijenka. Staza je sve strmija i na jednom dijelu osigurana sajlom.  Oko 18 sati stižemo do planinarske kuće na Strahinjčici 618 m . S obzirom na umor odlučujemo da se do vrha koji je iznad uputimo u ranim jutarnjim satima. Slijedi okrijepa, druženje te smještaj u ugodnom prostoru doma. Posebno uživanje bilo je praćenje finala vaterpola i pobjeda naše zlatne ekipe-prvaka svijeta.

Treći dan

Četveročlana ekipa u 7 sati odlazi na vrh 846 m. Sam je vrh u šumi i odatle nema vidika, ali malo ispod s jednog grebena gdje je inače start za paraglajdere su prelijepi vidici. U ovo vrijeme uspon i silazak je bio ugodan uz lagani povjetarac. Aparatima bilježimo lijepe prizore i pridružujemo se ostalima u domu.  Nakon doručka svi se spuštamo vozilom jer nam još predstoji posjet Trakošćanu i Ravnoj gori. Vozilom se krećemo u pravcu Lepoglave i Kamenice. Na stjenovitom vrhu brežuljka u sjevernom dijelu Hrvatskog zagorja ugledali smo bijeli dvorac Trakošćan sada izbliza, jer smo ga promatrali i s grebena Strahinjčice. Okružen je travnatim terenom, visokim stablima crnogorice i drugim, te velikim zelenim jezerom. Nastao u 13. stoljeću kao obrambeni sustav zagorske grofovije i mijenjao vlasnike, a 400 godina u vlasništvu hrvatske plemićke obitelji Drašković. Gotovo dva sata smo prolazili prostorom ovog zdanja, promatrali eksponate iz prošlosti, namještaj, oružje, umjetničke slike i druge zbirke te ljepotu rezidencijalne arhitekture i sačuvanost originalnih interijera. Prošetali smo uz jezero i neko vrijeme uživali u ovom lijepom ambijentu.

Tada smo krenuli u pravcu Ravne gore uz Kalnik najsjevernije gore Hrvatskog zagorja. S obzirom da nam nije preostalo dovoljno vremena za pješačke uspone, odlučili smo se vozilom makadam cestom uputiti do planinarskog doma „Filjićev dom“ na 680 m. Oko doma nalaze se vidikovci s kojih se pružaju pogledi na sve strane. Ovo je planina ispresjecana kanjonima i poznata je po raznim reljefnim oblicima, kao i špiljama. Bogata je šumom, a naročito su lijepi predjeli bukove šume, također ima bogatu floru. Ovdje nas je ljubazni domaćin počastio i toplim štruklama. Nakon ugodnog odmora i druženja uz šale i pjesmu u kombiju kućama smo stigli u 22 sata.

Iako je srpanj bio vruć, naši planinari odradili su planirane izlete: Zermat-Švicarska, Gorski kotar, staza BPPP-a i Hrvatsko zagorje.

Tekst i foto: Nada Donković

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Video galerija