GRADONAČELNIK BELIŠĆA NA DIJAMANTNOJ MISI FRA BERNARDA RUBINIĆA

Objavljeno: 04. 7. 2019.

U jednoj od najmanjih župa Zagrebačke nadbiskupije, u Kotarima, slavio se u nedjelju 30. lipnja, veliki jubilej – 60 godina svećeništva fra Bernarda Rubinića. Nedjeljnom misnom slavlju prethodila je trodnevna priprava na večernjicama, koje je predvodio u četvrtak župnik vlč. Darko Banfić, a u petak i subotu sam slavljenik. Pun radosti, ponosa, u izvrsnoj kondiciji i Bogu hvala, dobroga zdravlja, fra Bernard je na svoj način prije svetih misa sa vjernicima u bliskosti razgovarao i tumačio Božju Riječ te tako sve prisutne potaknuo na jače promišljanje o molitvi, značaju molitve i našem odnosu prema Bogu kao našem Ocu, „tatici“ kako mu fra Bernard tepa dok moli. Posebno je naglasio važnost molitve za duhovna zvanja, te uvijek rado ističe riječi Sluge Božjega Patricka Peytona koji je napisao: „Više od liječnika i učenjaka, više od svih socijalnih radnika, političara i vojnika svijetu su potrebni svećenici koji tiho kleče podno križa i mole da se svijet otkupi i spasi.“

Nedjelju slavljeničku Svetu Misu predvodio je fra Bernard, a s njim su koncelebrirali provincijal franjevaca trećoredaca (tzv. glagoljaša) fra Ivo Martinović, samoborski župnik i dekan Samoborsko-okićkog dekanata preč. Davor Štuljan, franjevci iz Samobora fra Lucije Jagec i fra Ivan Matić, domaći župnik vlč. Darko Banfić, te šestorica franjevaca trećoredaca, u zajedništvu s vjernicima iz župe te brojnim gostima koji su doputovali sa svih strana Lijepe naše gdje je fra Bernard boravio. U svečanoj ulaznoj procesiji uz fra Bernarda, svećenike i ministrante, sudjelovali su vjernici u narodnim nošnjama, članovi Bratovštine sv. Leonarda iz Kotara i pripadnici Svetonedeljske Garde Petra II. Erdödya. Pjesmom su misno slavlje uzveličali članovi velikoga župnog zbora iz Samobora pod ravnanjem maestra Darka Novosela i orguljaša Ivana Gajšaka. Fra Bernarda su na početku misnog slavlja prigodnim recitacijama pozdravila djeca (Jana Gjurkin, Leonard Oslaković i Ivano Fresl), a zatim i župnik vlč. Darko Banfić. U uvodnoj riječi slavljenik je podsjetio kako svećeništvo za njega znači radosno služenje, te je stoga i izabrao mladomisničko geslo: „To sam vam govorio: da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.’ (Iv 15,11)“. Sjeća se kako ih je na ređenju u zagrebačkoj katedrali bilo trinaest, a danas su još trojica živa. Provincijal fra Ivo Martinović u propovijedi je sve podsjetio na tijek svećeničkoga života fra Bernarda, te mu posebno zahvalio što je prije dvije godine, u nedostatku duhovnih zvanja, prihvatio župnikovanje na otoku Cresu u Martinščici. Istaknuo je kako svećenici nemaju nikakve posebne sposobnosti i talente, ali ih Božji Duh vodi i promiče. „Isus bira jednostavne ljude za velika djela“ rekao je fra Ivo. Na kraju je jednom rečenicom opisao fra Bernarda: „ Svećenik i redovnik, fratar koji radosno slijedi Isusa Krista, i ljudima pokazuje da ih Bog ljubi“.

Na kraju svete mise još jednom dirljivom recitacijom slavljenika je pozdravio njegov sumještanin iz Bukovja, Mihael Rubinić, a u ime župe i bratovštine zahvalili su se Milan Suban i Darko Kupres. U ime Grada Samobora pozdrave gradonačelnika prenio je Predsjednik Gradskog vijeća Miran Šoić. Iz Belišća je stigao gradonačelnik Dinko Burić te je fra Bernardu zahvalio za „trag koji sjaji“ koji je ostavio u Belišću.

– Od sedam župa u kojima ste djelovali jedna je, vjerojatno, na poseban način obilježila Vaše svećeničko djelovanje, a to je: stvaranje Crkve u Belišću. U vrijeme kad ste prije više od pedeset godina došli u Belišće, nije bilo lako biti vjernik, a kamoli svećenik. Vi ste, barem što se Belišća tiče, išli svojom, jedinstvenom stazom i ostavili trag, neizbrisivi trag – rekao je u svojoj čestitki.

Belišće će uvijek pamtiti svoga Bernarda kao onoga koji je udario temelje župi. Zbog svoga neodustajanja i odlučnosti fra Bernard je uspio sagraditi crkvu, te stoga župa danas živi i razvija se, a Belišćani su ga u zahvalu za sve što je učinio proglasili počasnim građaninom Belišća. Tijekom misnoga slavlja svi prisutni vjernici spontanim pljeskom više su puta pozdravljali svoga jubilarca, te su i nakon završetka Svete Mise u zajedništvu i veselju nastavili druženje u prostorima oko crkve i samostana.

Fra Bernard je rođen u brojnoj obitelji u Bukovju podno Plešivice, 23. listopada 1932. U Provinciju franjevaca trećoredaca primljen je kao sjemeništarac 1943., a svečane redovničke zavjete položio je 1955. godine. Za svećenika je zaređen na Petrovo 1959. u zagrebačkoj prvostolnici. Nakon vojnog roka magistrirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Mladu misu slavio je 5. srpnja prije šestdeset godina u župnoj crkvi sv. Jurja u Plešivici kojoj je tada pripadalo Bukovje. Prva župa u kojoj je djelovao bila je u Bibinju kraj Zadra. Poslije toga je, kao prvi župnik nove župe, radio u Belišću gdje se uz stvaranje župne zajednice zauzeto posvetio i izgradnji župne crkve. Nakon kratke službe u Kloštru Podravskom djelovao je dvadeset i pet godina kao svećenik i dušobrižnik za naše vjernike u njemačkoj Biskupiji Essen, u hrvatskim katoličkim misijama u Lüdenscheidu i Mülheimu-Oberhausenu. Četiri godine bio je gvardijan i župni vikar na Pehlinu u Rijeci. Nekoliko godina djelovao je u svojoj rodnoj župi u Kotarima, bio je duhovnik i kapelan časnim sestrama Benediktinkama u Zadru, zatim je na otoku Cresu službovao kao župnik u Martinščici. Sada je u samostanu sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku.

Iz njegove obitelji, točnije, njegova sestrična, bila je s. Marija Klara od Presvete Euharistije, klarisa. Rođena je u Bukovju, 7. listopada 1933. Ulazi u samostan Svete Klare u Samoboru 1947. godine. Vrlo mlada, naglo oboljeva i umire u samostanu 1952. godine. Za kratkoga redovničkog života ostavila je izvrstan primjer u poslušnosti, ljubavi i služenju prema bližnjemu te je „malim putem“ živjela svetost u savršenoj vjernosti svome pozivu. Njezine susestre čuvaju relikvije s. Marije Klare kao dragocjene moći u svome samostanu. Fra Bernard je često u svojim nagovorima sa molitvenom zajednicom koju je vodio dok je službovao u Kotarima, spominjao primjer sestre Marije Klare kao svijetlu točku u našoj župi – iako maleni brojem, možemo dati puno ako se posvetimo svome zvanju poput sestre Marije koja je svakodnevne stvari činila sa puno ljubavi i poslušnosti. U vrijeme njezine smrti, brojni vjernici došli su obići njezino tijelo te su mnogi i svjedočili o uslišanim molitvama po njezinom zagovoru.

„Molite za duhovna zvanja! Molite Oca nebeskoga jer on je vaš tata, kako vam ne bi dao sve što vam treba!“  – često je govorio fra Bernard za svoga dugog pastoralnog djelovanja, te i dalje ističe kako nema uzvišenijeg i radosnijeg poziva od svećeničkog. Još uvijek radno sposoban, i dalje će sijati na Njivi Gospodnjoj Božju Riječ, te uvijek i u svakoj prilici iznova potiče i podsjeća:

„Molite svoga Taticu, molite, jer molitva je srce vjere!“ 

Tekst: suradnica tiskovnog ureda župe sv. Leonarda Violeta Gjurkin

 

Video galerija