POZDRAVNI GOVOR GRADONAČELNIKA POVODOM DANA GRADA BELIŠĆA 2018. GODINE

Objavljeno: 30. 4. 2018.

Poštovani gospodine saborski zastupniče, gospodine župane, cijenjeni gradonačelnici, načelnici, predstavnici i gosti iz susjednih, prijateljskih i partnerskih gradova i općina prijateljskih nam zemalja  Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore te naše domovine Hrvatske, poštovani predstavnici Židovske općine Osijek, poštovani predstavnici cjelokupnog javnog, vjerskog, gospodarskog, političkog, kulturnog i svekolikog društvenog života, uvaženi prethodni gradonačelniče grada Belišća, uvaženi predstavnici PU OBŽ i PP Belišće, poštovani predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskoga rata te predstavnici ostalih udruga, cijenjeni dobitnici javnih priznanja Grada Belišća, uvaženi predstavnici Vijeća romske nacionalne manjine, poštovane vijećnice i vijećnici GV grada Belišća, uvaženi predstavnici medija, poštovani i dragi uzvanici i gosti!

Želeći vam svima iskrenu dobrodošlicu u naše i vaše Belišće  zahvaljujem vam se svima što ste svojim dolaskom na današnju svečanu sjednicu Gradskog vijeća grada Belišća uveličali  proslavu 134. rođendana našega Grada te vas sve u ime cijeloga Gradskog vijeća, u ime svojih zamjenika i u svoje ime najtoplije pozdravljam sa željom da se ovdje osjećate ugodno, okruženi prijateljima koji vam iskazuju ljudsko poštovanje i zahvalnost.

Kao i uvijek do sada, uvjeren u važnost neprijeporne činjenice kako i ovogodišnja proslava Dana grada Belišća, blagdana svetog Josipa Radnika i Međunarodnog praznika rada, baš kao i svake godine, pripada svim Belišćankama i Belišćanima, a ne samo gradskoj upravi, gradonačelniku, zamjenicima ili gradskom vijeću, i pozdravne riječi na današnjoj svečanoj sjednici želim posvetiti i svima njima.

Svjestan svih mogućih i očekivanih reakcija na sadržaj moga današnjega obraćanja imam istinsku potrebu istaknuti osjećaj nužnosti i važnosti danas ne govoriti uobičajenim tijekovima iznošenja činjenica u ovakvim svečarskim prigodama već progovoriti na nešto drugačiji, naizgled možda i teže razumljiv pa i teže prihvatljiv način.

Ali dozvolite mi slobodu govoriti baš na takav način jer ja vjerujem u to što želim svojim riječima poručiti svima onima koji me žele čuti. Vođen mišlju kako treba činiti ono u što vjeruješ i vjerovati u ono što činiš jer je sve ostalo rasipanje snage i vremena. Ne samo na riječima već i na djelima.

Dakle, znam kako su svečanosti karaktera današnjega dana uglavnom  prilika za isticanje brojki, postotaka, postignuća i pregnuća, napora i nastojanja, hvale,  zahvale i samohvale, nekritičke kritike prema kritičnosti, neracionalne žudnje za priznavanjem više ili manje opravdane, a vrlo često čak i neopravdane uspješnosti.

Kako nagovijestih, suprotno gotovo uobičajenoj takvoj praksi ja danas  o tome želim govoriti kratko.

U proteklom četverogodišnjem razdoblju realizirano je 67 projekata, a još su tri ugovorena i čekaju početak realizacije. Od tih 67 projekata njih 37 je ugovoreno i realizirano sufinanciranjem iz drugih, vanjskih izvora korištenjem bespovratnih sredstava fondova EU, resornih ministarstava, državnih institucija, Osječko-baranjske županije ili iz drugih izvora ukupne vrijednosti 168.724.997,21 kune, od čega bespovratna sredstva iz drugih izvora, EU fondova, ministarstava, državnih institucija ili OBŽ-a u Belišće čine 143.161.930,88 kuna (84,80%), a 25.563.066,33 kune (15,20%) su vlastita sredstva gradskog proračuna. Nije teško izračunati da smo u tom razdoblju kao bespovratna sredstva, putem projekata, dobili gotovo šest godišnjih gradskih proračuna, uloživši jedan vlastiti.

Pored toga smo još realizirali 30 projekata vlastitim proračunskim novcem, vrijednih 8.355.542,19 kuna.

U Gradu Belišću smo za ovu godinu, uz projekte koje planiramo realizirati vlastitim sredstvima, kako u Belišću tako i u svakom prigradskom naselju,  pripremili smo i deset novih EU projekata ukupne vrijednosti gotovo 55 milijuna kuna koje s očekivano oko 90 posto iznosa planiramo realizirati uz pomoć sredstava EU i sredstava resornih ministarstava na koja imamo pravo kao potpomognuto područje. Riječ je o projektu izgradnje 5 solarnih elektrana na zgradama javne namjene u Belišću koja je u tijeku, kao i o realizaciji dugo očekivanog projekta povećanja energetske učinkovitosti i rekonstrukcije zgrade Dječjeg vrtića „Maslačak“ u Belišću. Važan planirani projekt je projekt kulturne baštine  „List do lista – industrijska baština Belišće“ s uređenjem Palače Gutmann i pristupnih površina. Već nam je odobren projekt rekonstrukcije  nerazvrstanih cesta u dvije ulice u Bistrincima. Uskoro očekujemo, nadajući se pozitivnom ishodu, i konačnu odluku o odobrenju projekta prirodne baštine koji podrazumijeva izgradnju novog Centra za posjetitelje s hostelom kod kajak kluba u Belišću i izgradnju šetnice s poučnom stazom od mosta na rijeci Dravi do odmorišta „Drava“ u Bistrincima. Nadamo se i odobrenju i realizaciji prijavljenog  projekta razvoja poslovnih zona sa završetkom izgradnje „Gospodarske zone kod pruge“. U planu je i nastavak širenja mreže biciklističkih staza na području Grada u sklopu koje je želja gradnje biciklističke staze od Gata do Kitišanaca. Prijavljen je i projekt produžetka Kolodvorske ulice u Gatu kao i projekt rekonstrukcije Trga Slobode u Bistrincima. S posebnim zadovoljstvom želim istaknuti kako smo prije nekoliko dana primili obavijest iz FZOEU o odobrenju  projekta povećanja energetske učinkovitosti zgrade DVD-a Belišću.

Među novo planiranim projektima drago mi je istaknuti i skoro započinjanje izgradnje nove tribine na Gradskom stadionu, kao rođendanski poklon Grada u povodu 100. rođendana NK Belišće koje se obilježava iduće godine.

Sve u svemu, mi smo mali gradić, ali smo se uvjerili kako se projekte itekako isplati planirati, pripremati i prijavljivati jer je članstvo u EU uistinu velika šansa za sve nas u Hrvatskoj i šire, ali raspoloživa bespovratna sredstva ne dolaze sama po sebi već se za njihovo dobivanje treba i potruditi.

O svemu tome, o brojkama, postotcima i stvorenim novim materijalnim vrijednostima, svoj sud daje i dati će vrijeme koje je pred nama i ljudi u našoj sadašnjosti kao i ljudi iz naše budućnosti.

I ma koliko mi naša dostignuća u materijalnom pogledu smatrali vrijednima i značajnima, o njima će najobjektivniju ocjenu dati budućnost, a ne sadašnjost. Pa čak i ona budućnost koja počinje upravo u trenutku koji slijedi iza ove moje rečenice.

Jer je neupitna točnost misli kako je sadašnjost točka koju smo upravo sada prošli, a budućnost sve što slijedi iza te točke i iza svake točke iza nje.

Ovakve svečanosti bile su i jesu prilika za progovoriti o učinjenom, ali i razmišljati o propuštenom, prilika za istaknuti iskorištene šanse, ali osvrnuti se i na one koje nismo, iz bilo kojih razloga, uspjeli iskoristiti.

I ove godine prilika je to i za iskazivanje zahvalnosti našim zaslužnim pojedincima, udrugama, tvrtkama i institucijama, a ove godine na poseban način i obiteljima.

I u duhu uvodno iznijetih razmišljanja, danas osjećam osobitu potrebu naglasiti jednu iznimno važnu priliku i obavezu.

Priliku i obavezu za biti svjestan važnosti ne samo gradnji i izgradnji, rekonstrukcija i obnova zgrada i objekata,  cesta, staza, vodovoda, kanalizacija i svega onoga što često tako lako i kao najvažnije nazivamo „infrastrukturom i kapitalnim investicijama“, već i o još većoj važnosti onoga što se ne mjeri, niti se smije, niti se može mjeriti ni novcem, ni postotcima bespovratnih ili vlastitih sredstava, ni metrima ni kilometrima, niti jednom mjernom matematičkom, fizikalnom, a osobito ne političkom veličinom.

To je prilika i obaveza neprekidne nužnosti i potrebe slanja poruka i činjenja na širenju dobra, zajedništva, mira, humanosti, suradnje, poštivanja čovjeka kao čovjeka sa svim vrlinama i manama svakoga od nas, svjesni i svoje nesavršenosti kao i nesavršenosti bilo kojeg ljudskog bića, ali i vrijednosti davanja i dobivanja prilike svakome od nas za biti bolji nego što u nečemu bijasmo do sada, biti spremni praštati i tražiti praštanje za ono što svojim riječima i djelima ne učinismo kako nam vlastita savjest i srce govori da je trebalo činiti drugačije i ispravnije.

Bili vjernici, agnostici ili ateisti, bili žene ili muškarci, djeca, mladi ili starci, bili visoki li niski, jaki ili slabi, bili bolesni ili zdravi,  „popunjeni“ ili vitki, bili bilo koje nacionalnosti i vjeroispovijesti, bilo koje rase ili boje kože, govorili bilo kojim jezikom ili narječjem, jedno smo uvijek bili, jesmo i biti ćemo – ljudi!

Samosvijesnost o važnosti toga i svjesnost o važnosti širenja poruka o toj važnosti ono je što se također ne mjeri, za što se ne očekuje nagrada ili zahvala već se to mora i treba jednostavno živjeti. Zbog nas, zbog naših predaka, zbog naših potomaka. Zbog čovjeka, zbog ljudi.

A u našem gradu Belišću, u kojem i danas, baš kao i u samim početcima njegovoga nastanka, žive pripadnici 22 nacionalne skupine, ova samosvjesnost i svjesnost svakoga od nas ima još veću važnost i značenje.

I zato nam je svima važna i svaka MATERIJALNA „kapitalna investicija i infrastruktura“, stara ili nova, manja ili veća, duža ili kraća.

I ceste i mostovi, i kružni tokovi; i naselja, staze i javne rasvjete; i trgovi i parkovi; i crkve, škole i vrtići; i parkirališta, igrališta i odmorišta; i domovi i KUD-ovi, i sportaši i turisti; i izložbe i predstave, i plesovi i pjesme, i umjetnici i poduzetnici! Sve je to na svoj način važno, svakoga dana i u svakom trenutku.

Ali pozdravljati se na ulici, a ne okretati glavu jedni od drugih; voljeti, a ne mrziti; poštivati, a ne prezirati; pomagati, a ne odmagati; služiti, a ne izrabljivati; raditi, a ne prositi; Boga se bojati, a ne Bogohuliti; ispunjavati, a ne obećavati; djelovati, a ne samo pričati; praštati, a ne širiti netrpeljivost; ljubiti istinu, a ne živjeti u laži; zarađivati, a ne krasti! Biti čovjeku čovjek, a ne zvijer! Širiti dobro, a sprječavati zlo! BITI ČOVJEK! BITI LJUDI!

To je nemjerljiva i nemjerljivo vrijedna DUHOVNA „kapitalna investicija i infrastrukutra“! U nama! U našim srcima, mislima i dušama! I ne držeći do te duhovne nema niti istinski vrijedne nijedne materijalne „kapitalne investicije i infrastrukture“.

Tako je lako poželjeti uzletjeti u visine ne razmišljajući o nužnosti i slijetanja u početne nizine.

Kako se često teško oteti iskušenju uvjerenja kako sve počinje s našim dolaskom, a ne biti svjestan ne samo zablude toga uvjerenja nego i vjekovne istinitosti da ništa niti s nama počinje niti s našim odlaskom završava.

Bijahu dobri i loši i prije nas, u prošlosti; dobrih i loših je i sada s nama, u sadašnjosti; dobrih i loših biti će i nakon nas, u budućnosti.

Baš kao što je prošlost nama sada u svoje vrijeme bila sadašnjost, a vremenu prije toga nekakva budućnost, tako je i naša sadašnjost onima prije nas bila budućnost, a onima iza nas biti će prošlost. I jednako tako tima budućima njihova tadašnja sadašnjost biti će za neku daljnju budućnost jednostavno prošlost.

Kako za prostor i vrijeme, tako i za ljude i događaje.

I u tome i jest izazovnost i draž iskušenja i prilike koja se nama ljudima, u svako vrijeme pruža i daruje. I koju ili koristimo ili ne koristimo. Za biti ili ne biti u službi dobra. A sve je u biti tako jednostavno. Baš kao i sve od Boga nam dano.

Samo je pitanje svakome od nas hoćemo li svoje vrijeme iskoristiti za  biti dobri ili loši, vrijedni ili nevrijedni spomena i sjećanja na nas i naša djela kada mi u budućnosti, sa svojom sadašnjosti, budemo dio tadašnje prošlosti.

Tako je životna i osobita misao Ive Andrića: „Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.“

A u činjenju dobra nemamo se pravo umoriti. Jer tko čini dobro, od njega se još više dobra očekuje.

Zato danas istinski, kao gradonačelnik, uživajući u prilici, iz našega malog gradića Belišća, ali grada oduvijek ispunjenog dobrim duhom i bogatstvom raznolikosti, šaljem poruku dobrodošlice i predstavnicima prijateljskih općina i gradova Radoviša, Svetog Križa Začretja, Banja Luke, Sombora, Bačkog Petrovca, Podgorice, Erduta, Daruvara i svih susjednih gradova i općina Valpovštine i naše Osječko-baranjske županije. Baš kao i prijateljima iz Židovske općine Osijek, te poštovanom županu gospodinu Ivanu Anušiću i saborskom zastupniku gospodinu Veljku Kajtaziju sa neprijetvornom zahvalnošću na djelima, a ne samo riječima, potvrđenoj spremnosti pomoći i poduprijeti projekte u našem gradu Belišću.

Stoga, još jednom poštovani prijatelji, dragi gosti – dobro došli u naše i vaše Belišće.

U grad 134. godišnje povijesti, kratkog, ali iznimno burnog razdoblja postojanja koji se zajedničkim snagama svih svojih stanovnika trudi biti i nadalje ono što je od samoga nastanka i bio – važno i snažno industrijsko središte cijeloga ovoga dijela naše lijepe, pitome i radišne Slavonije, ponosne ravnice naše Domovine.

Poštujući ono što nam pretci svojim mukotrpnim zajedničkim trudom  ostaviše u nasljeđe, nastavljajući graditi i stvarati nove vrijednosti na temeljima njihovoga rada, unatoč onima koji u svojoj pohlepi u našoj bliskoj prošlosti potvrdiše istinitost mudrosti kako „dođu tako ponekad vremena kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati.

I usprkos toj doživljenoj i proživljenoj šutnji pameti toga vremena, govoru budala kojih se nađe u svakome vremenu i prostoru i prekonoćnom bogaćenju fukara iz našega susjedstva, Belišće je ostalo i opstalo. I živi i razvija se i dalje, malo-pomalo, ali sigurno. Jer mu snagu daje njegovo neiscrpno bogatstvo i vrijednost – marljivi, radišni i pošteni ljudi koji pametni jesu, ali ne šute, koji govore, ali nisu budale i koji jednostavno nisu fukare koje samo teže bogatstvu koje i tako, kao i nitko drugi, neće sa sobom ponijeti sa ovoga svijeta.

Postoje uvijek oni koji svojim samoprijegorom i nesebičnim davanjem zadužuju svoju zajednicu i ljude s kojima žive i rade. I oni istinski zavrjeđuju poštovanje i zahvalnost svakoga od nas.

Tako je i sa ovogodišnjim dobitnicima najviših gradskih priznanja.

I svima njima i ovom prilikom upućujem najiskrenije čestitke, iz njihovoga primjera shvaćajući istinitost riječi kako je „nemoguće samo ono što nisi niti pokušao“. A oni svojim djelima svjedoče da uvijek treba pokušavati i ustrajati u tim pokušajima sve dok ne uspijemo nemoguće učiniti mogućim.

Značaj svih vas koji svojim djelima zaslužiste ovogodišnja priznanja grada Belišća nije samo u onome što ste do sada učinili već i još više u onome što i kakvu poruku šaljete svojim primjerom onima koji dolaze iza nas. I zato vam još jednom veliko, veliko hvala.

Pri samome kraju moram osobitu zahvalnost uputiti svim gradskim vijećnicima grada Belišća što su svojom jednoglasnom odlukom  podržali prijedlog o ovogodišnjoj dodjeli priznanja „Počasni građanin grada Belišća“ obitelji Gutmann!

Jer da nije bilo vizionarskog razmišljanja, ustrajnosti i upornosti pripadnika židovske obitelji Gutmann s kraja 19. stoljeća, koji tada odlučiše iz svojih udobnih mađarskih domova doći na ova naša područja i ni iz čega stvarati i stvoriti nešto čije vrijednosti i mi danas baštinimo, niti bi bilo Belišća niti još i danas najsnažnijeg, pa ma kako malo bilo, industrijskog središta cijele naše Osječko-baranjske županije.

Obitelji Gutmann na ponos, a nama u obavezu ne odustajati u stvaranju i nadalje novih vrijednosti u izgradnji ne samo materijalnih već i duhovnih „kapitalnih investicija i infrastrukture“.

Poštovani uzvanici, drage sugrađanke i sugrađani, iskreno vam svima čestitajući Dan grada Belišća i blagdan svetoga Josipa Radnika te Međunarodni praznik rada, 01. svibnja, svima vama i svim vašim najdražima želim svako dobro u životu i Božji blagoslov u svakoj životnoj prilici s porukom da se svi zajedno uvijek vodimo mišlju o važnosti činjenice pružene mogućnosti izbora u našim životima koja nas podsjeća da „ne možemo birati kako ćemo i kada umrijeti, ali možemo izabrati kako ćemo živjeti.“

Sa željom da svoje od Boga nam darovane dane proživimo kao ljudi vrijedni značenja te imenice, s poštovanjem vas pozdravljam.

U Belišću, 30. travnja 2018. godine

Gradonačelnik grada Belišća:

Dinko Burić, dr. med.

Video galerija