POZDRAVNI GOVOR GRADONAČELNIKA POVODOM DANA GRADA BELIŠĆA 2019. GODINE

Objavljeno: 01. 5. 2019.

Poštovane dame i gospodo, s neskrivenim zadovoljstvom na današnjoj svečanoj sjednici Gradskog vijeća grada Belišća pozdravljam sve vas cijenjene i uvažene goste. Zahvaljujući se na dolasku upućujem iskrenu dobrodošlicu izaslaniku Predsjednice Republike Hrvatske gospodinu Domagoju Mikuliću, izaslaniku Predsjednika Vlade Republike Hrvatske gospodinu Goranu Ivanoviću, izaslaniku veleposlanika Crne Gore u Republici Hrvatskoj, prvom savjetniku i otpravniku poslova gospodinu Milovanu Lučiću, poštovanoj zastupnici RH u Europskom parlamentu gospođi Biljani Borzan, poštovanim zastupnicima Hrvatskoga sabora gospodi Veljku Kajtaziju, Stjepanu Ćuraju i Vlatku Kopiću, svim cijenjenim gradonačelnicima, načelnicima, predsjednicima, predstavnicima i gostima iz susjednih, prijateljskih i partnerskih gradova i općina prijateljskih nam zemalja Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Srbije, Mađarske te naše domovine Hrvatske, poštovanim predstavnicima Židovske općine Osijek, uvaženim predstavnicima PU OB i PP Belišće, poštovanim predstavnicima udruga proisteklih iz Domovinskoga rata te predstavnicima ostalih udruga, poštovanim predstavnicima cjelokupnog javnog, vjerskog, gospodarskog, političkog, kulturnog i svekolikog društvenog života, uvaženim prethodnim gradonačelnicima grada Belišća, cijenjenim dobitnicima javnih priznanja Grada Belišća, uvaženim predstavnicima Vijeća romske, crnogorske i makedonske nacionalne manjine OBŽ.

Iskreni pozdravi i svim poštovanim vijećnicama i vijećnicima GV grada Belišća, uvaženim predstavnicima medija te svim nazočnim poštovanim i dragim uzvanicima i gostima!

Zahvaljujem vam se svima što ste svojim dolaskom na današnju svečanu sjednicu Gradskog vijeća grada Belišća uveličali  proslavu 135. rođendana našega Grada te vas sve u ime cijeloga Gradskog vijeća, u ime svojih zamjenika i u svoje ime najtoplije pozdravljam sa željom da se ovdje osjećate ugodno, okruženi prijateljima koji vas duboko ljudski poštuju.

Proslave ovakvoga karaktera uobičajeno su prilika za progovoriti  i o učinjenom, u proteklom razdoblju o iskorištenim prilikama, samo ponekad i o onim propuštenim, nastojeći da te propuštene, ako ikako moguće, samo usput spomenemo. A htjeli ili ne htjeli to priznati i takvih ima jer to je jednostavno život.

Grad Belišće je mali slavonski gradić s nešto više od deset tisuća stanovnika i u svojoj ne tako dugoj, povijesno gledano, prošlosti ima jedno ne baš tako uobičajeno obilježje. Od samoga nastanka oduvijek je bio, a na sreću i danas je, industrijski grad. Grad u kojem se stvaraju nove vrijednosti, u kojem i građani Belišća, ali i bliže i šire okolice imaju prilike stvarati uvijete za zadovoljenje egzistencijalnih životnih potreba. Grad je to koji je i u tom pogledu, dakle kada je  u pitanju industrija, imao i znatne uspone, ali i prolazio kroz teža vremena, no održao se. I opet se, malo po malo razvija. I opet, unatoč svim poteškoćama svakodnevnog života koji i nas, kao i sve druge okružuju imamo razloge za vjerovati u bolje sutra svjesni kako naša današnjica nije sumorna, ali može i mora biti svjetlija i bolja. Jer to ljudi koji žive u Belišću jednostavno zavrjeđuju.

I ne želeći u ovom pozdravnom govoru isticati samo brojke o nekim ipak vrijedi progovoriti. Naš mali gradić nastavio je i u ovih proteklih godinu dana od prošlog rođendana iskoristiti sve mogućnosti koje se pružaju članstvom Republike Hrvatske u Europskoj uniji. Ne iskoristiti mogućnost raspoloživih velikih sredstava koja se nalaze u fondovima Europske unije bi obi grijeh. Iako bezgrješni nismo, barem u tom dijelu nam grijesi usuđujem se reći nisu veliki. Bolje može uvijek, ali nemamo pravo biti nezadovoljni činjenicom da smo u proteklih pet godina, u razdoblju od 2013. godine, otkako je Republika Hrvatska postala punopravna članica Europske unije pa do danas, ugovorili, realizirali ili su u trenutnoj fazi realizacije 127 projekata, sufinanciranih u najvećem dijelu bespovratnim sredstvima, što putem fondova Europske unije, što putem resornih ministarstava i državnih institucija Republike Hrvatske te Osječko – baranjske županije.

Vrijednost tih 127 projekata iznosi 238.212.422,96 kn od čega su bespovratna sredstva iz tih drugih „vanjskih“ izvora 180.910.396,02 kn ( 75,94%), a vlastita sredstva grada Belišća 57.302.026,90 kn         ( 24,06 %). Ako vodimo računa da su izvorna vlastita sredstva gradskog proračuna nešto veća od 30 milijuna kuna, tada je vidljivo da se putem projekata na područje grada Belišća privuklo i u razvoj grada uložilo kroz ovih više od 180 milijuna kuna bespovratnih sredstva iz tih drugih „vanjskih“ izvora više 6 godišnjih vlastitih izvornih proračunskih sredstava grada Belišća.

K tome, za ovu godinu očekujemo rezultate i još deset već prijavljenih projekata na natječaje fondova Europske unije vrijednih 52,9 milijuna kuna. Znamo da neće biti svi odobreni, ali neki, uvjereni smo, hoće i bit će nova vrijednost koja neće završiti ni u čijem privatnom dvorištu, nego kao zajedničko dobro kako u samom mjestu Belišću tako i u našim prigradskim naseljima.

Malo prije uvodno istaknuh kako brojke jesu važne, ali nisu najvažnije u životima ljudi.  Važni su i projekti, važne su i ceste, i nogostupi, i novi ili obnovljeni domovi, i kružni tokovi, i parkovi, i manifestacije, i zabave, i tribine, i sportovi, i hosteli i poučne staze putevi.

Važne su i stipendije, važne su i subvencije, važne su i potpore za novorođenčad i uskrsnice i božićnice i socijalne pomoći i besplatni vrtići, no još važnije od toga jesu nova radna mjesta, nove hale i novi tvornički krovovi.

Kao što rekosmo Belišće jest mali gradić, ali kroz cijelu svoju povijest snažno industrijsko središte cijeloga ovoga kraja. I unatoč svim problemima daje razloga za optimizam činjenica da je i prema posljednjim službenim podacima naš Grad ne 7. mjestu među svim gradovima u Republici Hrvatskoj po rastu zaposlenosti u posljednjih 5 godina s porastom od 35,25%.

To jest razlog za optimizam, ali ne i za likovanje i samozadovoljstvo nego za dodatni motiv zajedničkog truda i rada svih nas da se oni negativni trendovi koji nisu mimoišli niti naš gradić, trendovi odlazaka mladih ljudi u tuđinu ne samo zastave, nego i promjene u pozitivnom smjeru.

Kao jedno od važnih, ne baš uobičajenih, obilježja našega Grada istaknuo sam činjenicu kako je kroz svih svojih 135 godina postojanja bio i ostao industrijski grad.

No naš Grad ima i još jedno, rijetko prisutno, ali postojao obilježje – činjenicu da u njemu i danas, kao u i počecima njegovog nastanka žive pripadnici 22 nacionalne zajednice. Ta spoznaja, da uz većinski hrvatski narod u našem malom gradiću žive i pripadnici još 21 nacionalne manjine istinsko je bogatstvo koje nema cijenu i koje se treba i mora s posebnom ljubavlju i pažnjom njegovati i čuvati.

I u tom svijetlu, svaki je rođendan prilika za poželjeti slavljeniku lijepe i tople želje. Još kada su i iskrene, a ne pusta fraza dopiru do srca slavljenika.

Ovaj rođendan pripada svim Belišćankama i Belišćanima, svima nama te pozdravne riječi i lijepe želje na današnjoj svečanoj sjednici  posvećujem i upućujem svima njima, svima nama.

Dobrih želja je u svakome od nas mnogo. No neke su izraženije i vlastitim srcima važnije i snažnije.

Jedna od takvih mojih želja, a vođen već istaknutom spoznajom o bogatstvu 22 nacionalne kulture našega Grada, jest i moja želja da jedan moj san postane istinski živ i stvaran.

„I have a dream“. Ja imam san. Davne 1963. godine Martin Luther King izrekao je tu čuvenu rečenicu.

I ostavio je u simboličan zalog svim budućim generacijama. Jer sjaji i svojim značenjem kao i svojim oživotvorenjem.

I meni je na svoj osobit način putokaz kako vrijedi sanjati ono što istinski želiš, ali i svjesnost točnosti mudrosti kako nije dovoljno u životu samo sanjati već svoje snove svatko od nas treba i živjeti. Jer su to naši snovi i ako ih mi ne živimo, kako možemo očekivati da će ih živjeti drugi.

Pa i kada možda sanjamo iste ili vrlo slične snove.

Moj san za naše, vaše i moje Belišće, sličan je snu Martina Luthera Konga. I ja imam četvero djece i sanjam da će svoje živote živjeti uvijek prihvaćajući poruke svoje majke i svoga oca o tome da poštuju drugoga kako bi imali pravo očekivati biti poštovani, da ljube bližnjega kako bi bili nagrađeni osjećajem ljubavi, da praštaju kako bi im bilo oprošteno, da je čovjek  biće od Boga stvoreno i Njemu drago, bez obzira kakve boje kože bilo, kakvim se jezikom služilo, kojoj vjeroispovjesti ili nacionalnosti pripadalo, bilo ono mlado ili staro, zdravo ili bolesno, nisko ili visoko, spretno ili nespretno. Razlikovati ljude dano nam je prije svega ne niti samo po njihovim riječima ili izrečenim mislima već po njihovim djelima, dobrim ili lošima. Jer nije čovjek samo ono što govori i misli već ono što čini.

Vrlo često suočeni smo s brojnim predrasudama. Pa tako i o drugim ljudima. Često o drugima sudimo i po izgledu i po odjelu i po govoru i po mnogo čemu što znamo da ne čini čovjeka čovjekom. Zaboravljajući pri tome duboki ljudski značaj stare indijanske mudrosti: „Ne sudi drugome, ako nisi barem mjesec dana hodao u njegovim mokasinama“.

Tako nam je lako zaboraviti da i sami često griješimo, nanosimo boli ili uvrede drugima i da priželjkujemo i nadamo se da nam bude oprošteno, a u isto vrijeme nismo spremni tako lako oprostiti drugima kada nepravdu, takvu ili sličnu, oni nanesu nama.

Zašto nam je tako teško prihvatiti da opraštanje ne mijenja prošlost, ali obogaćuje budućnost.

Kao što je i čovjeku lakše i Bogu draže u životu ljubiti, a ne mrziti, stvarati mir, a ne ratovati, graditi prijateljstva, a ne izrađati neprijatelje, činiti dobro i boriti se protiv zla.

I povezujući i njegujući ljubav i prijateljstvo uvijek se prisjećati mudre biblijske izreke kako „prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje“.

I zašto tako često mnogi ističemo kako smo vjernici, a ne živimo riječi Svetoga pisma, zašto bratom i sestrom zovemo samo jedne, a grijehom smatramo tim riječima nazvati i druge ljude. Gdje su to u Svetom pismu Bogu dragom dragi samo jedni bilo prema naciji, bilo prema rasi, bilo prema boji kože, jeziku ili pismu, a da mu drugi to nisu. Ne uči li nas i Sveto pismo da se bratom i sestrom zavrjeđuju nazivati svi ljudi koji zavrjeđuju biti nazvani prije svega ljudima, razlikujući ih pri tome samo po tome jesu li na strani dobra ili na strani zla.

Zato je i moj san da Belišće, ali i ne samo Belišće, uvijek bude sredina u kojem će se Božje poruke živjeti, a ne samo pročitati, koje će stići i do svakog ljudskog srca, a ne samo do ušiju, koje će nam omogućiti da ne budemo slijepi pored zdravih očiju.

I da nam nikada ne bude teško izreći hvala i ljubav ljudima koji naš život čine sretnim i radosnim jer je toliko istine i u riječima Meše Selimovića: „ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog. Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti u moj život.“

Svatko od nas ima takvih ljudi u svom životu. Nije ih mnogo, ali postoje. Njihovo postojanje nije vezano uvijek uz izgled, jezik, boju kože, nacionalnost ili vjeroispovijest. Vezano je uz to da su ljudi vrijedni našeg poštovanja i naše ljubavi.

I ja, ali i mi, imamo u svojim životima takve ljudi koji to poštovanje i ljubav zavrjeđuju.

Jedan od takvih ljudi, ali i ne samo on, na čudan, samo Bogu dragom znan način, spojio i dvije male sredine iz dva udaljena kraja. Daleka, u kilometrima, a ipak tako blizu jedno drugome. Spojio svojim životom i djelima naše Belišće i svoj rodni Mojkovac.

I zato nam je danas duboka ljudska čast ovogodišnji Dan grada učiniti još svečanijim činjenicom mogućnosti potpisivanja Sporazuma o prijateljstvu i bratimljenju Grada Belišća iz Republike Hrvatske i Općine Mojkovac iz Crne Gore. Današnji čin nije samo kruna višegodišnje suradnje i iz nje izraslog poštovanja i prijateljstva, već i zalog i poruka i onima koji dolaze iza nas da je važno širiti dobro, slati poruke dobra i u dobru odgajati vlastitu djecu kako bi i oni tako odgajali one koji će doći iza njih.

Radost zbog današnjeg svečanoga čina neka ne traje samo danas. Neka svijetli u srcima svih nas, ali i onih koji nas slušaju i u nas gledaju kako bi plamen dobrih želja i dobrih namjera grijao i naša i njihova srca zauvijek.

Svojim dolaskom na ovu svečanost na poseban način nas je počastio i izaslanih veleposlanika Crne Gore u Republici Hrvatskoj, gosp. Milovan Lučić kojeg, kao i cjelokupnu delegaciju općine Mojkovac na čelu s predsjednikom općine gosp. Rankom Mišnićem i ovom prilikom posebno, od srca pozdravljam. Dobro došli u naše i Vaše Belišće.

Poruka koju potpisivanjem ove Povelje šaljemo nije važna samo za Belišće i Mojkovac. Ona je važna i za cijelu Hrvatsku i cijelu Crnu Goru. Ona je važna i za hrvatski i crnogorski narod. No ona je važna poruka i svim ostalima narodima, svim ljudima koji zavrjeđuju biti nazivani ljudima da su u srcima Belišća i Belišćana uvijek na poseban način dobro došli.

I dakako da neću ne istaknuti osobu koja je na taj poseban način bio, jest i ostat će poveznica ove dvije naše sredine, čovjek je to kojeg istinski krase Njegoševi stihovi: „Blago tome tko dovijeka živi, imao se rašta i roditi“.

Hvala prof. Milorade Krgoviću na svemu dosad učinjenom za tvoje i naše Belišće, kao i za ljubav koju si u svome srcu sačuvao i za svoj Mojkovac iz kojeg si davno otišao, ali ga nikad nisi zaboravio.

Uvjeren sam da će vrlo skora budućnost pokazati cijelom Belišću što jedan čovjek koji voli sredinu u kojoj je ostavio svoje najbolje godine može učiniti i u svojoj 76. godini. Dokazujući time da je čovjek uistinu mlad sve dok se ne boji započinjati. A ja se iskreno nadam da će jedna nova lijepa priča koju si ti i, kako jedan naš uvaženi novinar nedavno tako lijepo reče, „oldtimeri“ iz Belišća svojim životnim iskustvom, energijom i ljubavi prema svom Belišću započeli, uskoro i zaživjeti. Na dobrobit novih budućih generacija grada Belišća, ali i znatno šire. Priča o novoj tvornici higijenskog papira u gradu Belišću sve više od sna postaje java.

Na samom kraju svjestan da su pred nam još uvijek brojni izazovi u stvaranju bolje sutrašnjice nego što nam je sadašnjica, nemamo pravo posustajati pred preprekama i ne ustrajati u težnji ka stići do željenoga cilja jer se uvijek trebamo voditi vrijednošću mudrosti F. Mihajlovića Dostojevskog: Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zastajkivati da kamenjem gađaš svakog psa koji laje na tebe, nikada nećeš stići na cilj“. Ako k tome još uvijek budemo vođeni spoznajom da ćemo do cilja stići lakše zajedno tada će i putovanje biti i ugodnije i sigurnije jer točno je da je jedna pamet dobra, ali su dvije još bolje.

Na samome kraju upućujem iskrenu čestitku svim građankama i građanima grada Belišća i svih prigradskih naselja za 135. rođendan Dana Grada, blagdan sv. Josipa Radnika i Međunarodni praznik rada.

Njegujmo zajedništvo vrjednujući značaj izreke: „Ako želiš do cilja stići brzo, hodaj sam. Ako želiš stići daleko idi s nekim“. Hodajmo zajedno, stići ćemo daleko i nećemo zakasniti do cilja do kojeg vrijedi doći.

U Belišću, 30. travnja 2019. godine

Gradonačelnik grada Belišća:

Dinko Burić, dr. med.

 

Foto: Tin Lacković/Zaim Saljiji

Video galerija