Novosti|

Na svečanosti u Domu tehnike u Osijeku, 21. prosinca 2017. godine, dodijeljena su priznanja ZTK OBŽ-a. Bila je to još jedna prilika istaknuti najbolje tehničare i javno im uručiti priznanja. Plaketu Zajednice tehničke kulture Osječko-baranjske županije za 2017. godinu dodjeljuje se pojedincima, pravnim osobama i drugim organizacijskim oblicima za izuzetne rezultate ostvarene u prethodnoj godini (dodjeljuje se do 10). Plakete je uručio zamjenik župana OBŽ-a Petar Lagator.

Plakete su zasluženo primili dr. sc. IVICA SKOKIĆ iz Astronomskog društva “Anonymus” i BOŽIDAR BABIĆ iz radiokluba “Belišće”. Veliko je ovo priznanje obadvojici za njihove aktivnosti u tehničkim disciplinama astronomije i radioamaterizma.

Ivica Skokić sudjelovao je u višegodišnjem projektu Atacama Large Millimeter / submillimeter Array je radio-teleskop koji sačinjavaju 66 antena promjera 12 i 7 metara, a smješten je na 5000m u pustinji Atacama u Čileu. To je jedan od najvećih astronomskih projekata čiji je cilj promatranje hladnog Svemira s neviđenom rezolucijom. Dio vremena, ALMA će se koristiti za opažanje Sunca, posebno kromosfere, bljeskova i filamenata. Desetak svetskih eksperata, među kojima je i Ivica Skokić, uložili su u  ALMI velike napore kako bi sakupili što više rezultata rezultata u opažanju Sunca.

Početkom 2015. godine, kao zaposlenik Astronomskog Instituta Ondřejov Češke Akademije Znanosti, počeo sam raditi na projektu Europskog Južnog Opservatorija (ESO, European Southern Observatory) pod vodstvom dr. sc. Romana Brajše s Opservatorija Hvar, na razvoju opažanja Sunca s interferometrom ALMA (Atacama Large Millimeter/sub-millimeter Array) –  jednim od najvećih i najskupljih astronomskih projekata u svijetu. ALMA je rezultat suradnje Europe, Sjeverne Amerike, Istočne Azije i Čilea, a njome upravlja Zajednički ALMA Opservatorij (Joint ALMA Observatory, JAO), tijelo sastavljeno od predstavnika svih partnera.

ALMA je radio-interferometar koji se sastoji od 66 antena promjera 7 i 12 metara, a služi opažanju svemirskih objekata u području 84-950 GHz. Smješten je u pustinji Atacama u Čileu, na visini od 5000 m kako bi se smanjio utjecaj vodene pare na opažanja. Antene se mogu razmještati na udaljenost od 150 m pa sve do 16 km, čime se mijenja razlučivanje i osjetljivost interferometra na strukture raznih veličina.

ALMA je dizajnirana prvenstveno kako bi opažala “hladan” svemir, od malih tijela Sunčeva sustava, preko zvijezda do udaljenih galaksija. Već s prvim opažanjima ostvareni su izvanredni i revolucionarni rezultati poput snimka protoplanetarnog diska od zvijezde HL Tauri. Da bi se moglo opažati takve slabe i udaljene objekte, detektori ALMA-e su vrlo osjetljivi poluvodički spojevi hlađeni na temperaturu od tek nekoliko stupnjeva iznad apsolutne nule.

Za razliku od većine drugih teleskopa koji su specijalizirani za pojedine vrste opažanja, ALMA je zamišljena kao svestran instrument koji je uz slabašne objekte dubokog svemira u stanju opažati i Sunce. Naime, antene na svojoj površini imaju mikro-neravnine koje raspršuju toplinski dio spektra kako jake sunčeve zrake ne bi uništile osjetljive detektore, a istovremeno fokusiraju mikrovalni dio spektra. Usto, elektroničkim se putem smanjuje osjetljivost detektora (tjerajući ih u ne-optimalni režim rada) kako ne bi došlo do saturacije signala.

Važnost ALMA-e za opažanja Sunca je izuzetno velika iz nekoliko razloga. Zračenje koje ALMA detektira je termalno zračenje iz tankog sloja atmosfere Sunca zvanog kromosfera, koji povezuje nižu fotosferu s vrućom koronom. ALMA nam omogućava direktno mapiranje temperatura ovog slabo istraženog dijela sunčeve atmosfere s visokom prostornom, vremenskom i spektralnom razlučivošću, dajući nam uvid u procese koji se tamo odvijaju, a imaju važnu ulogu u prijenosu energije iz središta Sunca prema okolnom prostoru. Time se nadamo bolje razumjeti prirodu i mehanizme odgovorne za sunčeve bljeskove i izbačaje mase kako bi na vrijeme mogli predvidjeti njihov utjecaj na Zemlju, koji može biti snažan čak i na površini (npr. 9-satni ispad električne mreže u Quebecu, Kanada).

Moj posao u protekle 2,5 godine bio je da kao član omanjeg međunarodnog tima stručnjaka osposobimo ALMA-u za regularna opažanja Sunca. Tim se sastojao od nekoliko stručnjaka iz Sjeverne Amerike, Istočne Azije i Europe. Posao je uključivao podešavanje osjetljivosti detektora na optimalnu razinu za razne frekvencije pri opažanju Sunca, a istovremeno i za opažanje mnogo slabijih izvora poznatih karakteristika iz dubokog svemira, tzv. kvazara, koji nam služe za kalibraciju signala. Također je trebalo osmisliti i idealan raspored opažanja kalibratora i Sunca, kako bi praznog hoda bilo što manje, a sam instrument bio maksimalno iskorišten.

U spomenute 2,5 godine, dva puta sam bio na opservatoriju u Čileu, u prosincu 2015. te u prosincu 2016. godine, kao jedini predstavnik solarnog tima iz Europe, kako bi proveli testiranje metoda koje smo prije osmislili. Rad se odvijao u Andama, na visini od 3500 metara gdje se nalazi kontrolni centar, a imali smo i posjet samim antenama na 5000 metara. Zbog velike nadmorske visine, uvjeti rada su vrlo strogi i pod stalnom medicinskom prismotrom.

U prosincu 2015. godine, cilj je bio u potpunosti osposobiti ALMA-u za opažanja Sunca u dva frekvencijska pojasa, 100 i 240 GHz, u interferometrijskom načinu rada gdje su sve antene spojene zajedno. Time se dobiva slika visoke rezolucije, ali vrlo malog područja Sunca. Stoga smo testirali i mozaik način rada kojim se mogu opažati nešto veća područja. Kako je interferometar neosjetljiv na pozadinski konstantni signal koji dolazi od površine Sunca, bilo je potrebno istovremeno opažati Sunce sa 4 dodatne tzv. samostalne (single dish) antene. Zbog malog vidnog polja, te antene kružno skeniraju cijelo Sunce unutar nekoliko minuta. Kasnije se signal iz interferometra i samostalnih antena softverski kombinira u jednu sliku. Na toj kampanji trebalo je testirati i sav softver pripremljen za opažanje i obradu podataka. Od vlastitih doprinosa s te kampanje bih izdvojio rješenje problema loših slika sa samostalnih antena te softver za proračun koordinata za usmjeravanje antena. Sve je uspješno odrađeno te smo idućih mjeseci analizirali dobivena mjerenja kako bi mogli fino podesiti definirane procedure. Jedan dio tih testnih opažanja je pušten u javnost (Commissioning and Science Verification Data Release) u siječnju 2017. godine kako bi zainteresirani znanstvenici mogli početi s analizama. Podaci su dostupni na https://almascience.eso.org/alma-data/science-verification (točka 20.). Usporedo s podacima, objavljen je i press release  u kojem se obavještava javnost o prvim rezultatima opažanja Sunca s ALMA-om, što je bilo izuzetno dobro medijski pokriveno u cijelom svijetu. Evo nekoliko poveznica na objavljene članke:

Za potrebe ALMA opažanja Sunca, razvio sam program koji omogućava lako pozicioniranje teleskopa na sunčeva područja od interesa istraživačima. Program je jedan od službenih alata za ALMA-u i dostupan je na adresi http://celestialscenes.com/alma/coords/CoordTool.html. Kasnije su za program pokazali interes i znanstvenici iz Kine (za teleskop Chinese Spectral RadioHeliograph) te Sjedinjenih Američkih Država (za teleskop Very Large Array).

U prosincu 2016. sam ponovno išao u Čile kao astronom na dužnosti (Astronomer on Duty), nadležan za uspješnu provedbu regularnih opažanja Sunca, a istu ulogu sam obavljao i u travnju 2017., ovaj put daljinski iz Češke. Popis obaveza obuhvaćao je kompletnu pripremu opažanja, utvrđivanje rasporeda ovisno o vremenskim (ne)prilikama, koordinaciju sa znanstvenicima čija opažanja/projekte smo provodili i timovima svemirskih opservatorija Hinode (Japan) i IRIS (SAD) kako bi istovremeno opažali isti dio Sunca, te preliminarnu obradu.

Osim testnih opažanja, kao dio češkog regionalnog ALMA čvora, radio sam i na usluzi pomoći, podrške i školovanja astronoma za opažanja s ALMA-om te kao kontakt-znanstvenik za europske ALMA solarne projekte (tzv. ALMA Contact Scientist). Također sam sudjelovao u definiranju zahtjeva za nove verzije ALMA softvera, definiranju kriterija kontrole kvalitete opažanja te metoda obrade solarnih podataka.

Rezultate zajedničkog rada solarnog ALMA tima sam prikazivao na mnogim konferencijskim predavanjima širom svijeta, od kojih mogu izdvojiti pozvana predavanja na CESRA-i 2016 (Community of European Solar Radio Astronomers, Orleans, Francuska), RadioSun 5 (Česke Budejovice, Češka, 2016.) i Solar Influence on the Magnetosphere, Ionosphere and Atmosphere (Sunny Beach, Bugarska, 2015.) te još mnogo drugih predavanja primjerice u Irkutsku (Rusija, 2016.), Pekingu (Kina, 2016.), Hvaru (Hrvatska, 2016.) i Lisabonu (Portugal, 2016.). Također, kompletni rezultati su objavljeni u dva opsežna članka u časopisu Solar Physics (1, 2).

Bio sam i član znanstvenog organizacijskog odbora za predavanja posvećena ALMA-i na Europskom Tjednu Astronomije i Svemirskih Znanosti (EWASS, Prag, Češka, 2017), a sudjelovao sam i kao suorganizator/predavač/instruktor na nekoliko radionica posvećenih ALMA-i (u Pragu 2016. i 2017. te u Piwnicama kraj Toruna, Poljska, 2017.).

Od popularnih predavanja za javnost mogu izdvojiti predavanje o ALMA-i u sklopu Festivala znanosti održanog u Valpovu 2015. godine u organizaciji Zajednice tehničke kulture (link, video), te  popularno predavanje u Osnovnoj školi M. P. Katančić u Valpovu 2016. godine.

Cijeli taj period bio sam aktivan član Hrvatske Meteorske Mreže u sklopu čijeg djelovanja sam sudjelovao i na međunarodnim konferencijama (npr. International Meteor Conference 2016. i 2017.) te aktivan član Astronomskog Društva „Anonymus” (Zajednica Tehničke Kulture Valpovo-Belišće) gdje sam obnašao dužnost potpredsjednika. Trenutno sam zaposlen na Opservatoriju Hvar, odjelu Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje radim na proučavanju Sunca, koautor sam nekoliko desetina znanstvenih članaka, autor web kataloga sunčanih satova Hrvatske (http://celestialscenes.com/sundials/) te sam član Foto kluba Valpovo, Hrvatskog Astronomskog Društva,  Hrvatskog Astronomskog Saveza, Međunarodne Meteorske Organizacije i Međunarodne Astronomske Unije i uredništva časopisa Rudarsko-geološko-naftni Zbornik.

Božidar Babić za elektroniku i radioamaterizam počeo se zanimati još kao učenik osnovne škole, a član raio kluba postaje 1970. godine. Na početku svoje karijere tri godine bio je član radio kluba “Nikola Tesla” u Valpovu, a potom radio kluba “Nikola Tesla” u Donjem Miholjcu da bi od 1974. godine pa sve do danas, pune trideset i tri godine, bio član radio kluba “Belišće”. Tijekom svih tih godina Božidar je jedan od najaktivnijih radioamatera u Hrvatskoj koji se istaknuo u nekoliko segmenata radioamaterske aktivnosti.

Vrsni je stručnjak na polju konstrukcija antena, antenskih pojačala i mjernih uređaja. Svih ovih godina vrlo uspješno izrađuje antene kojima članovi radio kluba “Belišće”, a i drugih klubova u RH, ostvaruju izuzetne rezultate. Svih ovih godina uspješno i kvalitetno servisira sofisticiranu opremu koja se koristi u radio-komunikacijama.

Dokazao se i kao izuzetno dobar voditelj tečajeva čiji su polaznici učenici osnovnih i srednjih škola s područja Valpovštine. Mnogi od polaznika tečajeva koje je on vodio sada su vrsni inženjeri i tehničari koji su se u elektronikom i telekomunikacijama “zarazili” baš na tim tečajevima organiziranim u radio klubovima.

Kao vrhunski telegrafista i radio-operator sudjelovao je u brojnim radio-amaterskim natjecanjima u kojima je polučio izuzetne rezultate, od prvih mjesta na nivou bivše države, prvih mjesta u R.Hrvatskoj, te nekoliko prvih mjesta u Europskoj konkurenciji kao i izuzetno visokih plasmana na svjetskoj razini.

Član je svih ekspedicija radio kluba koje su bile organizirane poradi izlazaka na visoke kote na planinama, od Banske Kose, Krndije, Papuka, Psunja, Osječenice, pa do Biokova. Sva iskustva iz svih tih ekspedicija i iskustva iz održavanja radio veza u najtežim uvjetima na terenu, članovi kluba vrlo su uspješno primijenili kada se to od njih najviše tražilo, u domovinskom ratu.

Desetak puta bio je i član ekipe radio kluba koja provodi akciju “Ljeto bez požara” u kojoj se uključuje u program Vlade RH na zaštiti jadranske obale i priobalja od požara. Ove aktivnosti vršene su sa Biokova i Vidove gore na otoku Braču.

Već trideset godina Božidar Babić je član je Izvršnog odbora radio kluba “Belišće”, a u dva mandata je bio i predsjednik kluba. Gotovo isto toliko godina bio je i član Upravnog odbora zajednice tehničke kulture Valpovštine, a ujedno i član Županijske zajednice tehničke kulture. Za svoj dosadašnji rad u tehničkoj kulturi nagrađen je Plaketom ZTK županije osječko-baranjske; zlatnom, srebrnom i brončanom plaketom Narodne tehnike Valpovo, plaketom Narodne tehnike RH “Boris Kidrić”, te srebrnom plaketom “Nikola Tesla” Saveza radioamioamatera Hrvatske.

Izvršni odbor radio kluba “Belišće”, na sjednici održanoj 15. ožujka o.g., donio je odluku da predloži svoga člana, Božidara Babića, za ovu izuzetno vrijednu nagradu.

Svih ovih godina radio je dragovoljno i nikada nije brojao sate koje je dao udruzi i svome hobiju. Revno je sakupljao instrumente, alate, radio i TV aparate i antene te ih zajedno s djecom, učenicima osnovne škole u Belišću, rastavljao, popravljao i tako generacije i generacije mladih učenika zainteresirao za svijet elektronike i telekomunikacija. Tu su mnogi stekli prva znanja iz lemljenja, uporabe mjernih instrumenata, čitanja elektroničkih shema i simbola te naučili graditi jednostavnije elektroničke uređaje. Naučio ih je Božo i održavati radio veze, a u svakoj vezi su govorili: “Moje ime je……, a mjesto javljanja mi je Belišće, mali grad na rijeci Dravi u Istočnoj Slavoniji……….”.

Radio klub “Belišće” je jedna od najaktivnijih udruga Grada Belišća, čiji je veliki broj od 73 udruge jedan od simbola načina života i rada našeg grada, a Božidar Babić je jedan od najstarijih, najaktivnijih i najplodnijih članova ovoga uspješnog kolektiva iz grada Belišća. (Ivica Novak)

Foto: DF

Comments are closed.

Close Search Window
Skip to content